15.4. SEDMI FESTIVALSKI DAN
Dodelom nagrada laureatima večeras je spuštena zavesa na 8. Festival malih pozorišnih formi.
Bila je ovo jedna od najboljih selekcija monodrama i duodrama tako da je ove godine Festival podignut na još viši nivo od dosadašnjeg. Tokom 7 festivalskih večeri publika je gledala vrhunske predstave iz Srbije, Crne Gore i Rumunije, koje su pobedile na nekom od pozorišnih festivala.
Stručni žiri Festivala u sastavu: Irfan Mensur, predsednik, Katerina Kocevska, član i dr Vuk Miletić, član, doneo je odluku da Nagradu za najbolju predstavu Festivala dodeli duodrami „Gidionov čvor“ Džone Adams u režiji Jane Maričić, u izvođenju Mirjane Karanović i Jane Milosavljević, u produkciji Beogradskog dramskog pozorišta.
U obrazloženju žirija se ističe:
„Zbog umetničke doslednosti, rediteljske preciznosti i dubokog emotivnog utiska koji predstava ostavlja na gledaoce, žiri jednoglasno dodeljuje nagradu za najbolju predstavu festivala upravo predstavi Gidionov čvor.“
Nagrada će biti uručena 26. aprila u Beogradskom dramskom pozorištu.
Nagradu za najboljeg glumca 8. Festivala malih pozorišnih formi žiri je dodelio Goranu Šušljiku za ulogu Abela Znorka u predstavi „Zagonetne varijacije“ „Teatra Vuk“ iz Beograda, koju je po tekstu Erika Emanuela Šmita režirao Janko Cekić.
„Goran Šušljik, u ulozi Abela Znorka, demonstrira izuzetnu glumačku zrelost, tehničku preciznost i emocionalnu dubinu, retko viđenu na sceni. Ulogu kompleksnog, samotnog nobelovca odigrao je sa izvanrednim osećajem za ritam, ironiju i tihu patnju jednog čoveka koji se skriva iza oštroumnosti i distance.“
Nagradu je Goranu Šušljiku uručio predsednik stručnog žirija Festivala Irfan Mensur.
Žiri je Specijalnu nagradu Festivala dodelio predstavi „Pluća“ Dankana Mekmilana, u režiji Andreja Nosova, u izvođenju Maje Stojanović i Stevana Vukovića u produkciji Nikšićkog pozorišta.
„Predstava Pluća ističe se svojom posvećenošću osnovama pozorišta – glumcu, reči i odnosu sa publikom. U vremenu kada scena često podleže spektaklu i površnoj formi, ova predstava svesno bira minimalizam da bi došla do maksimuma – istine, emocije i smisla“.
Predstavnici Nikšićkog pozorišta nisu u mogućnosti da večeras dođu u Zaječar, ali je Stevan Vuković, glumac u predstavi, poslalo poruku preko video zapisa u kojoj zahvaljuje žiriju na specijalnoj nagradi, a publici na divnom prijemu.
Specijalna zahvalnica za očuvanje srpske kulture kroz pozorišne vrednosti dodeljena je predstavi „Crnjanski u Temišvaru“ autora Slavomira Gvozdenovića, u režiji i izvođenju Marka Adžića.
„U vremenu ubrzanih promena, kulturne globalizacije i zaborava korena, posebno je dragoceno kada pozorište prepozna svoju ulogu čuvara identiteta i jezika jednog naroda. Predstava kojoj dodeljujemo ovu nagradu pokazala je duboko poštovanje prema srpskoj tradiciji, jeziku, duhovnosti i složenosti naše istorije – ne kao muzejski artefakt, već kao živu i savremenu umetnost“, ističe se u obrazloženju žirija.
Specijalnu nagradu autoru i reditelju predstave uručio je direktor Festivala i zaječarskog pozorišta.
Najbolja predstava Festivala po izboru publike, sa prosečnom ocenom 9,70 je duodrama „Zagonetne varijacije“ Erika Emanuela Šmita, u režiji Janka Cekića, u izvođenju Gorana Šušljika i Janka Cekića, u produkciji „Teatra Vuk“ iz Beograda.
Goranu Šušljiku nagradu je uručio Vladimir Đuričić. Šušljik, koji je i najbolji glumac Festivala, zahvalio je i žiriju i publici na prestižnim nagradama.
Direktor festivala i pozorišta Vladimir Đuričić u završnoj reči je zahvalio zaječarskoj publici koja je pratila glavni i prateći program Festivala, divnom žiriju a pre svega predivnim učesnicima.
„Ovih nedelja otkazuju se mnogi festivali u Srbiji, a mi smo rešili da napravimo ovaj festival i da ove godine bude najbolji od svog osnivanja, sa bogatim pratećim programom.“
Đuričić je izrazio zadovoljstvo što je danas ustanovljena književna nagrada „Živojin Pavlović“ za najbolji društveno angažovani roman izdat u Srbiji u prethodnoj godini, koja će se dodeljivati svakog 15. aprila, na dan njegovog rođenja. Živojin Pavlović nije ovde rođen ali je Zaječar i Vratarnicu, odakle mu je bila majka, smatrao svojim duhovnim zavičajem.
.
Crnjanski u Temišvaru
U čast nagrađenih na 8.Festivalu malih pozorišnih formi u Zaječaru, publika je imala prilike da vidi monodramu ,,Crnjanski u Temišvaru“ kojom je i zatvoren ovogodišnji festival. Komad je po tekstu Slavomira Gvozdenovića režirao Marko Adžić koji se pojavljuje u naslovnoj ulozi, uz pratnju muzičkog sastava iz Temišvara.
Crnjanski je u svojim Seobama iz više uglova opisivao Temišvar i srpsku mahalu, koja je u to vreme bila čisto srpsko selo. Vreme u kojem je Miloš Crnjanski živeo i stvarao obeleženo je velikim istorijskim događajima, a sam pisac je bio neposredni učesnik u istim . Glumac Marko Adžić rekao je da mu je rad na ovoj predstavi bio vrlo inspirativan i uzbudljiv.
,,Mnogi koji poznaju Crnjanskog ne znaju deo priče kojom se monodrama bavi. Oni koji istražuju zbog čega je on ustvari bitna istorijska i kulturna ličnost, oduševe se nekim malim i jednostavnim stvarima koje su zapravo činile Crnjanskog.Tu pre svega mislim na njegovo detinjstvo u Temišvaru, koje ga je oblikovalo kao čoveka. U monodrami možemo saznati kako je on video Temišvar i kako je ovaj grad uticao na njega pre svega kao pisca. Seobe i jesu inspirisane Temišvarom. U monodrami smo se potrudili da opišemo tu njegovu veliku ljubav prema ovom gradu ali i razočarenje kada se u njega vratio poslednji put posle rata. Muzička pratnja je tu da dočara jednu poetsku priču Crnjanskog.Ovaj komad igramo jako dugo sa malim prekidima od 2011. godine, i zadovoljstvo nam je što smo bili gosti Fetsivala malih formi ovde u Zaječaru“, rekao je glumac i režiser predstave Marko Adžić.
Crnjanski u Temišvaru je monodrama napisana na osnovu tekstova ovog velikog pisca iz Temišvara i o Temišvaru. Radomir Putnik uvrstio ju je u antologiju autorskih monodrama.
.
Poslednjeg dana 8. Festivala malih pozorišnih formi promovisan je novi broj časopisa za kulturu, umetnost i društvena pitanja ,,Razvitak” čija je tema kompleksno umetničko stvaralaštvo Živojina Pavlovića.
Nakon kratkog filma o Pavlovićevoj velikoj umetničkoj zaostavštini direktor Narodnog pozorišta Timočke Krajine ,,Zoran Radmilović”, Vladimir Đuričić, saopštio je da se ustanovljava književna nagrada Živojin Pavlović za društveno angažovani roman u Srbiji.
Naglasio je da je to jedan od načina da se Zaječar oduži umetniku, koji je sam govorio da posle mnogih lutanja razume da je Isočna Srbija njegov duhovni zavičaj.
Živojin Pavlović, naš veliki reditelj, scenarista, pisac, likovni umetnik, ostvario je svojim kreativnim radom ugled u domaćoj i evropskoj kulturi.
Rođen na današnji dan 1933. godine u Šapcu, ipak je svojim zavičajem smatrao Timočku Krajinu i rodno selo svoje majke, Vratarnicu.
Glumica Milena Pavlović, ćerka Živojina Pavlovića, govorila je o neraskidivoj vezi svoje porodice sa Zaječarom, jer su takve niti povezivale i stvaralaštvo njenog oca sa ovim delom Srbije.
Mladen Vesković književni kritičar i savetnik u Ministarstvu kulture istakao je da je Pavlović srpski Hemingvej, prema biografiji, izgledu ali i stalnom motivu u umetničkim delima, borbi između erosa i tanatosa.
Njegova književna i filmska dela, istakao je, traže novo čitanje, analizu i duboko razumevanje.
O ličnim susretima, sećanjima i stvaralaštvu Živojina Pavlovića, govorio je i Dragan Babić, novinar i književnik.
Vlasta Mladenović, urednik časopisa ,,Razvitak”, podsetio je na izuzetno inspirativno književno delo Pavlovića koje mu je služilo za oblikovanje glavnih referenci ovog tematskog broja.
Živojin Pavlović napisao je trideset jednu knjigu proze, najviše romana, priča i eseja.
Posthumno je objavljeno dve hiljade pet stotina strana njegovih dnevnika u šest tomova.
Dvostruki je dobitnik Ninove nagrade za romane ,,Zid smrti” i ,,Lapot”.
Jedan je od najboljih srpskih reditelja a njegovi filmovi osvojili su značajna međunarodna priznanja.
Film ,,Buđenje pacova”, dobio je Srebrnog medveda u Berlinu, ,,Kad budem mrtav i beo”, proglašen je najboljim filmom u Karlovim Varima a film ,,Zaseda” dobio je Zlatnog lava u Veneciji.
Komad ,,Zjapina”, prema motivima proze Živojina Pavlovića, premijerno je izveden 2023. godine u zaječarskom teatru.
Zaječarci su videli izložbu slika i crteža ovog umetnika a promovisan je i njegov dnevnik.
U galeriji Pozorišnog muzeja izložena je bista, rad vajara Nedima Hadži Ahmetovića Mafe.
.
14.4. ŠESTI FESTIVALSKI DAN
Gospođa Milihbrot
Pretposlednje festivalsko veče malih pozorišnih formi u Zaječaru, bilo je u znaku monodrame ,,Gospođa Milihbrot“ u izvođenju istaknute glumice Gorice Popović. Reč je o komediji rađenoj po tekstovima Branislava Nušića, za koju je adaptaciju, režiju i songove uradila upravo Popovićeva.
Ona glumi lik vesele udovice Perside Vukadinović, koja prepričava svoj brak sa mužem koji je umro, a koji je bio dosta stariji od nje. Ona kaže da zna da su je ogovarali da mu je ona došla glave, ali da su to lažne klevete. Međutim, kroz predstavu se vidi da mu je ona prilično ,,jela dušu“. Adaptirajući kratke priče najpoznatijeg majstora komedije, humora i smeha, glumicu su posebneo insprisale dvadesete i tridesete godine prošlog veka, u kojima se radnja komada odvija. Osim priče o braku u ,,Gospođi Milihbrot“ govori se i o različitim karakterima i mentalitetima na Nušićevski način. Ispovedajući se o svom životu sa dosta starijim mužem, junakinja je stvorila komediju u kojoj zaključke saopštava kroz stihove praćene muzikom. Ovakav lirski humor izbijao je iz samog karaktera i stvorio nesvakidašnje umetničko veče.
,,Divna je ova vaša publika. Volim Zaječar, toliko puta sam ovde dolazila sa svojim Ateljom 212, igrala sam i sa Zoranom Radmilovićem, i uvek se rado vraćam u ovaj grad. Od malena sam volela Nušićeva dela, naročito njegove priče. Odavno sam došla na ideju da napravim monodramu o jednoj veseloj udovici koja prepričava svoj brak, i brani se od ogovaranja sredine da nije baš bila fer prema svom suprugu i da je prilično pripomogla da ode na onaj svet. Uz pomoć svog supruga koji mi je pomogao oko pisanja songova, ispala je ova predstava koju već dugo igram kako u zemlji tako i u inostranstvu. I ono što je važno, nikada mi ne dosadi, jer je u pitanju tekst neprevaziđenog majstora Branislava Nušića, koji se tako pitko i lako izgovara. Inače pozdravljam ovaj Festival malih formi u Zaječaru, jer je to jedinstvena prilika da pogledate malo drugačije pozorište. Znam da ovaj grad ima negovanu pozorišnu publiku, i to se videlo i večeras“, rekla je istaknuta umetnica Gorica Popović.
Svojevrsno veče smeha sa divom srpskog glumišta upotpunjeno je songovima za koje je napisala tekst i muziku. Naime poznato je da se uporedo sa glumačkom karijerom, Gorica Popović bavila i muzikom, kao članica grupe ,,Suncokret“. Poznata glumica je pune četiri decenije na sceni ,,Ateljea 212“. Do sada je ostvarila nekoliko autorskih projekata
8.Festvival malih pozorišnih formi zatvoriće monodra ,,Crnjanski u Temišvaru“. Predstavu je po tekstu Slavomira Gvozdenovića režirao Marko Adžić. On se pojavljuje i u naslovnoj ulozi, uz muzičku pratnju ,,Temišvarskih tamburaša“ pod rukovodstvom profesora Tome Đurića. Početak predstave je u 20 sati.
.
Pratećim programom ,,Čuvari srpske kulture i tradicije” u Pozorišnom muzeju, počeo je danas šesti dan Festivala malih pozorišnih formi.
Publici je predočen rad Slavomira Gvozdenovića, jednog od najznačajnijih pesnika srpske dijaspore, profesora, prevodioca, čije se ime poistovećuje sa zajednicom Srba u Rumuniji.
Objavio je četrdesetak knjiga u Rumuniji, Srbiji i mnogim evropskim zemljama a priredio je i dvadesetak antologija srpske književnosti.
Zastupljen je kao autor u srpskim udžbenicima i antologijama srpske književnosti.
Povodom pet decenija književnog rada, objavio je zbirku pesama ,,Autobiografija sa poezijom”, koja ilustruje njegovo plodonosno pisanje u čijim temeljima je uvek srpska istorija, duhovnost i tradicija.
Gvozdenović je autor monodrame ,,Crnjanski u Temišvaru”, koja je nastala od njegove istoimene poeme i tekstova Miloša Crnjanskog o Temišvaru.
Radomir Putnik je ovu monodramu uključio u ,,Antologiju biografske monodrame- prilozi za istoriju obnovljene Srbije”.
Slavomir Gvozdenović dobitnik je brojnih nagrada, priznanja i odlikovanja u Srbiji i Rumuniji. Njegovom monodramom Crnjanski u Temišvaru, u režiji i interpretaciji Marka Adžića, biće sutra uveče zatvoren 8. Festival malih pozorišnih formi.
Vladimir Đuričić, direktor Narodnog pozorišta Timočke Krajine ,,Zoran Radmilović”, zahvalio se Gvozdenoviću što je pola veka istrajavao u svojoj ni malo lakoj misiji i uručio mu plaketu za izuzetan doprinos kulturi i tradiciji srpskog naroda, uz statuetu Zorana Radmilovića.
O književnom i kulturnom delovanju prof. dr Slavomira Gvozdenovića govorili su književnici Vlasta Mladenović i Radovan Kalabić, a o odlikama njegovog pesništva posebno, moglo se čuti od dr Gorana Maksimovića, profesora Filozofskog fakulteta u Nišu.
.
13.4. PETI FESTIVALSKI DAN
Zagonetne varijacije
Ljubitelji teatra uživali su u još jednoj vrhunskoj predstavi koja se našla ove godine na 8. Festivalu malih pozorišnih formi u Zaječaru. Reč je o komadu ,,Zagonetne varijacije” francuskog nobelovca Erika Emanuela Šmita, koji je režirao Janko Cekić. U ovoj duodrami Teatra Vuk iz Beograda igraju Goran Šušljik i Janko Cekić.
Komad ,,Zagonetne varijacije“ govori o ljubavi, mržnji, strasti. On pokušava da da odgovor na pitanje: Koga volimo kada volimo i da li je ljubav samo jedan srećni nesporazum? U ovom izuzetnom delu francuske dramaturgije, tema je pre svega ljudska, svakodnevna, a to je ljubav.
U komadu smo gledali dva čoveka, dobitnika Nobelove nagrade koji živi na zabačenom ostrvu Norveškog mora i novinara koji intervjuiše pisca. Njihov razgovor se brzo pretvara u igru svirepe i uvijene istine i nizom otkrića ali i iščekivanja. Dva čoveka i jedna žena, trougao koji nije nimalo jednostavan, pitanja ko koga voli i ko je koga prestao da voli. Abel Znorko i njegov gost Erik Larsen analiziraju ne samo ženu za koju su obojica emotivno vezani, već i sebe, otkrivajući skrivene obrise psihe modernog inetektualca. U njihovom neobičnom dijalogu spominje se žena kao najlepša melodija za srce i dušu, a istovremeno je i tužbalica koja se teško zaboravlja.
Da je dramski komad ,,Zagonetne varijacije“ jedno od dela koji privlače gledaoce, govori i prepuna sala zaječarskog pozorišta.
Kako je rekao glumac Goran Šušljik, on u toku svog 30 godišnjeg rada nije imao mnogo prilika da glumi u malim formama, ali da je uživao radeći ovu duodramu gde je fokus na glumcu i na tekstu.
,,Ova drama predstavlja intimniji odnos između aktera na sceni i jedan direktan preskok rampe ka publici. Iz mnogo razloga je rad na ovom komadu bio jako uzbudljiv, i ima i te kako puno aduta što treba da postoji ova vrsta festivala. Erik Emanuel Šmit je francuski pripovedački majstor koji je pružio neke nove uvide o savremenim temama. Ovde je osnovna tema ljubav dva muškarca prema jednoj ženi. To je ujedno i početak jedne velike misterije, jer je ljubav ma koliko bila svakodnevna često nedokučiva. Mi pokušavamo da na pre svega dobro napisanom tekstu ,sagradimo jednu pozorišnu misteriju i na osnovu reakcije publike videli smo da je i večeras to bilo uspešno,, rekao je glumac Goran Šušljik.
U ovoj neobičnoj priči i isto tako neobičnom dijalogu, Šušljikov partner na sceni bio je glumac Janko Cekić koji je ujedno i režirao komad.
,,Veoma smo zadovoljni što smo se suočili sa ovim tekstom i predstava nam je jako draga. Ovo je jedan od najboljih komada savremene drame koje sam čitao,sa puno obrta i zapleta. On govori o ljudskoj suštini, potrebe za ljubavlju, bliskosti. Ovde se provalači i pitanje da li smo mi na ovom svetu stvoreni da budemo jedinke ili imamo potrebu da stvaramo sa nekim zajednicu. Inače ovaj festival je jako značajan, upravo zato što se pažnja posvećuje monodrami i duo drami. To su jako specifične pozorišne forme i srećan sam što zaječarska publika ima prilike da vidi i ovu vrstu teatra.“, rekao je glumac Janko Cekić.
Sledeća na repertoaru Festivala malih pozorišnih formi je predstava ,,Gospođa Milihbrot“. Po kratkim pričama Branislava Nušića, komad je režirala slavna glumica Gorica Popović, koja se pojavljuje u naslovnoj ulozi .Početak predstave je u 20 sati.
.
12.4. ČETVRTI FESTIVALSKI DAN
,,Recite nam nešto o sebi“
Festival malih pozorišnih formi nastavljen je monodramom ,,Recite nam nešto o sebi“, koju su po tekstu Mile Mrđe režirali Jelena Rakočević i Nikola Rakočević, koga smo gledali u naslovnoj ulozi komada.
,,Recite nam nešto o sebi“ ime je predstave koja je prvi put izvedena na zatvaranju BELEF-a prošle godine. Upravo tom rečenicom počinje izvođenje monodrame koja je, možda, u najvećoj meri analiza o mentalnom zdravlju. Kroz takozvane poslovne priče, saznajemo da se kandidat nosi sa smrću oca, sa raskidom veze, te sa sveopštom nesigurnošću i strahom od budućnosti. Uz pomoć laptopa, fotelje, bicikla ali i muzike i snimljenog govora sa kojim Nikola razgovara, monodrama već u startu ima elemente koji prate modernost današnjih razgovora za posao. Rakočević se podsmeva ovoj već prevaziđenoj formi razgovora i suočava publiku sa sopstvenom neiskrenošću. Dok govorimo koliko smo sposobni i vešti, mi ustvari izbegavamo odgovore na velika pitanja koja suštinski i nisu ključna za posao. Upravo zato sama činjenica da se od nas na razgovoru za posao očekuje da kažemo nešto o sebi, a da makar malo ne ulepšamo stvarnost i preuveličavamo veštine, deluje nemoguće. Zato se glumac u predstavi odlučuje na drugačiji pristup. Iza njega se nalazi tabla na kojoj su napisane liste ,,šta sve mogu i šta sve znam“. On odlučuje da sa sagovornikom na laptopu govori o onome što ne može i ne zna. Rezultat toga je ogoljenost emocija i ranjivost koju je Rakočević impresivno pokazao a iz čega se vidi da se pored glume razume i u ljudsku psihologiju.
,,Pitanje ‘Recite nam nešto o sebi’ je nezgodno jer predstavlja dilemu šta da izaberemo kao svoj identitet i šta bi to bilo najreprezentativnije za nas, što bi bilo važno da drugi ljudi čuju o nama. Ovo pitanje otvara i mnoge probleme koji ljudi imaju. Ono što je meni najdivnije u ovoj predstavi je to što na kraju ostavljamo opciju da probleme možemo rešiti, da u nama postoji nešto jako lepo na šta često zaboravljamo i samo nas treba podsetiti na to. Mi se u komadu bavimo nekim od najvećih trauma današnjice – nemogućnošću pronalaženja posla, odbačenošću od kolektiva i usamljenošću koju nam je donelo digitalno doba. Bolno je u prvom trenutku kada otkrijete šta zapravo niste, ili da niste ono što ste mislili da jeste. Ipak, bolno bude u trenutku, ali bude i jako delotvorno ako znate kuda idete dalje. Jako sam srećan što smo u Zaječaru na ovom Festivalu, i smatram da su male forme jedan jako težak i zahtevan pozorišni poduhvat, i da je važno da se neguju ovakve pozorišne forme“, rekao je poznati glumac Nikola Rakočević.
Kostime za predstavu uradila je Biljana Grgur, scenski govor Ljiljana Mrkić Popović, koreografiju Sonja Vukićević, scenografiju potpisuje Valentina Popržan, a specijalni gost bio je Mika Pavlović.
Festival malih pozorišnih formi nastavlja se izvođenjem duodrame ,,Zagonetne varijacije“ Teatra Vuk iz Beograda. Komad je po tekstu Erika Emanuela Šmita režirao Janko Cekić, scenografiju i kostim uradila je Milica Bajić Đurov. U naslovnim ulogama ove duodrame gledaćemo Gorana Šušljika i Janka Cekića.
.
11.4. TREĆI FESTIVALSKI DAN
Festival malih pozorišnih formi nastaljen je večeras u Zaječaru, gostovanjem Nikšićkog pozorišta. Izvedena je predstava ,,Pluća“, koju je po tekstu Dankana Mekmilana režirao reditelj Andrej Nosov. Uloge su poverene glumcima Nikšićkog pozorišta, Maji Stojanović i Stevanu Vukoviću.
Komad se prvi put postavlja u Crnoj Gori, a izvođen je na najznačajnijim scenama u regionu i pobrao je pozitivne kritike.
Dankan Mekmilan u svojim komadima bavi se modernim sociopolitičkim pitanjima. Tema ove duodrame su muško-ženski odnosi, problemi sa kojima se suočavaju mladi bračni parovi, nesnađenost u društvenom trenutku, socijalna i egzistencijalna nesigurnost, što utiče na to da se upitamo da li u ovakvom svetu uopšte stvarati novi život.
U komadu mladi bračni par razmatra roditeljstvo. Oni su spremni da budu sledeća generacija roditelja, bolji od naših, ali ih politička anksioznost, užasna vremenska prognoza i surovost današnjeg sveta, izuzetno plaše. Pitanja su: kako imati decu u svetu na koga se svakodnevno žalimo a nemoćni smo da ga menjamo; da li imamo prava da zarobimo nove generacije u starim problemima i licemerju sveta i poretka koji živimo, ili će možda baš ta deca obezbediti tako potreban mir u svetu.
Nakon izvođenja, glumica Maja Stojanović objasnila je da su u predstavi podjednako akcentovali kako lična pitanja, tako i ona koja su bitna na svetskom nivou.
,,Koliko god da smo usmereni na ono što se u svetu smatra primarnim problemom, uvek vam je vaš lični problem malo veći. Tekst predstave je moderan, izazovan. Bilo je pravo zadovoljstvo raditi ga. U kompleksnom društvu u kome živimo na kraju ipak pobeđuje ljubav… U komadu ima svega, ali postoji ta jednostavna ali retka stvar, a to je razumevanje, sloboda da akteri jedno drugom kažu sve kao partneri. To me inspirisalo kao glumicu da u radu na predstavi tražim taj ljubavni jezik, kao i odgovor na pitanje koje su razlike između nas dvoje i šta je to što nas spaja. Komad vodi publiku kroz gotovo sve segmente jedne ljubavne veze. Ljubavni odnosi su uvek puni raznih promena, tako da sve to gradi priču i doprinosi doživljaju. Nama je to izazov, jer smo relativno mladi glumci, tako da nam znači za iskustvo i glumačku kondiciju”, ističe glumica Maja Stojanović.
Njen partner u igri, glumac Stevan Vuković, kaže da se teme koje se provlače kroz komad tiču svih nas.
,,Naše celokupno vaspitanje je u suprotnosti sa komadom. Nama je tema roditeljstva nešto što se podrazumeva, smisao života i ustaljena matrica po rasporedu: završi školu, nađi posao, oženi se i dobij decu. Mislim da smo u problemu ako to treba da bude jedino što se podrazumeva. Trebalo bi da razmislimo da li smo dovoljno dobri i spremni da nekom novom biću obezbedimo bolji život.Takođe je bitno da, iako smo vaspitavani po principu ćuti i trpi, da prestanemo da budemo društvo u ,,trpnom stanju“ i da naučimo da pričamo o našim osećanjima. U ovom komadu se nalaze svi strahovi mladih ljudi koji pokušavaju da grade jedan kvalitetan partnerski odnos. Predstava ,,Pluća“ igra se sezonu i po i reakcije publike su svuda gotovo identične, baš kao i ovde u Zaječaru gde smo imali sjajnu interakciju sa publikom“, rekao je glumac Stevan Vuković.
Autorski tim predstave, pored reditelja Andreja Nosova, čine: Ivan Vuković, koji je preveo komad ,,Pluća“, Vesna Sušić scenografkinja, Marija Marković, koja je bila zadužena za kostime i Nemanja Calić, koji je uradio dizajn svetla.
Na repertoaru Festivala malih pozorišnih formi večeras je predstava
,,Recite nam nešto o sebi“, koju su po tekstu Mile Mrđe režirali Jelena Rakočević i Nikola Rakočević, koji ujedno igra i naslovnu ulogu u komadu. Početak predstave je u 20 sati.
.
Danas je u pratećem programu 8. Festivala malih pozorišnih formi, u prepunoj sali Centra za kulturu u Kotlujevcu, odigrana predstava zaječarskog teatra ,,Nušić lično”, prema tekstu Miodraga Ilića koji je i režirao predstavu uz asistenciju glumice Nataše Petrović.
Prvi deo dramske trilogije ,,Nušić lično”, postavljen je prvi put na scenu u zaječarskom teatru i na taj način obeleženo je 160 godina od Nušićevog rođenja.
Komad je uvid u celovitu životnu priču komediografa koji je svojim delom načinio svojevrsnu anatomiju društva a istovremeno bio patriota i humanista, opijen nacionalnim idejama.
Nušićeve komedije razobličavaju jedno vreme ali daju i preciznu savremenu sliku mentaliteta srpskog naroda a njegova posvećenost teatru izjednačava se sa misijom posebne religije.
,,Bio je i ostao znamenje svoje epohe, svedok tragikomičnih sudara ljudi sa realnošću, koji u njegovim komadima poprimaju univerzalni humoristički smisao, svrstavajući ga u red velikana kao što su bili Mark Tven, Karel Čapek, Anton Pavlovič Čehov”,
reči su pisca i reditelja Miodraga Ilića.
Najpoznatije komedije velikog pisca, ,,Gospođa Ministarka”, ,,Ožalošćena porodica”, ,,Sumnjivo lice” i ,,Narodni poslanik”… gotovo su obavezni repertoarski program srpskih pozorišta.
Jedna od replika iz predstave koju na vanredan način izgovara glumac Miloš Tanasković, tumačeći lik već vremešnog Nušića, na najbolji način odslikava njegov odnos prema pozorištu:
,,Šta mogu, ja sam zaražen pozorištem još kao dete i bezrezervno sam se prepustio toj zavodljivoj igri. Nazovite to zdravom iluzijom.”
Ovu predstavu zaječarski teatar realizovao je u saradnji sa ,,Nušić” Fondacijom uz pomoć Ministarstva kulture Srbije.
Igraju: Miloš Tanasković i David Vlajić
.
10.4. DRUGI FESTIVALSKI DAN
U okviru Festivala malih pozorišnih formi, sinoć je u produkciji Centra za kulturu Tivat izveden komad ,,Oleana“. Po tekstu američkog dramskog pisca i filmskog scenariste Dejvida Mameta, predstavu je režirao Egon Savin, a u naslovnim ulogama gledali smo Jovanu Krstić i Branislava Lečića. Tekst koji je Mamet napisao pre više od tri decenije izuzetno je aktuelan i ne govori samo o nasilju nad ženama već, prvenstveno, o uzajamnoj manipulaciji koja je česta pojava u muško-ženskim odnosima u savremenom društvu. ,,Oleana“ je jedan od najizvođenijih komada u svetu poslednjih decenija. On razara tradicionalnu sliku o obrazovnom sistemu, pedagogiji, slobodoumnim nezavisnim intelektualcima, čistoj i progresivnoj studentskoj omladini, ženskim pravima i ravnopravnosti polova, nasilju nad ženama… Kompleksan odnos profesor-studentkinja u savremenom svetu ogledalo je političkog licemerstva, obostrane manipulacije i uzajamnog zlostavljanja. ,,Oleana” je jedna autoironijska groteska na temu naše narcisoidnosti, nedostižnih ambicija, nekontrolisane požude i nastranih ideoloških ubeđenja.
Glumac Branislav Lečić ističe da je predstava ,,Oleana“ aktuelna, provokativna, te da nas tera da preispitujemo sopstvene stavove u vezi sa odnosima žena i muškaraca, odnosno konkretno u drami, između profesora i studentkinje.
,,Ovaj komad je bio vrlo izazovan za igranje. Režiser Egon Savin od nas nije zahtevao da se branimo ili napadamo, već da se bavimo aktuelnim problemom u društvu, analizirajući ga iz svakog ugla. Kroz celu ovu priču provlači se pitanje šta stoji iza onoga što se izgovara i što se dešava. Konflikti i veze koje postoje, uticaji i pozicije muškaraca, zatim ponašanje žena, pogotovo onih ambicioznih, kako one mogu iskoristiti prednosti svoje pozicije, kako one tumače današnje vreme, sve su to teme koje se provlače u u ovom komadu, i nisam u stanju da izdvojim jednu. Mi smo uz pomoć reditelja Egona Savina ,,secirali stvari iznutra“ i stvarali jednu psihološku odbranu oba lika, na način kako bi oni branili svoj svet i svoje ponašanje. Treba reći i da je duodrama jedna od najzahtevnijih pozorišnih formi, i ja sam srećan što postoje ovakvi Festivali koji neguju upravo ovakvu pozorišnu produkciju“, istakao je glumac Branislav Lečić.
Rekavši da je u Lečiću našla idealnog partnera za igru, glumica Jovana Krstić ističe da nije bilo nimalo lako odigrati ulogu studentkinje koja koketira sa profesorom ne bi li lakše došla do prelazne ocene na ispitu.
,,Možemo reći da je lik Kerol koji tumačim prilično ambiciozna mlada žena, anksiozna, nesvesno manipulativna, koja koristi svoju naivnost da ostvari cilj. Rad na ovom komadu bila je veoma zahtevna i pametna glumačka vežba, jer nismo konstantno bili u sigurnom području jednog žanra. Filmski naturalizam, uz upotrebu određene groteske, daje mnogo više prostora dinamici i volumenu igre, tera nas da sami sve više ispitujemo te elemente. U tekstu je izražen taj crno-beli pogled na svet, naročito u liku studentkinje koju tumačim. Bilo mi je uživanje da baš ovaj komad igram na sceni zaječarskog pozorišta i drago mi je da je publika uživala, rekla je glumica Jovana Krstić.
Na repertoaru Festivala večeras je predstava ,,Pluća“, Nikšićkog pozorišta. Komad je po tekstu Dankana Mekmilana režirao Andrej Nosov, a u komadu igraju Maja Stojanović i Stevan Vuković.
.
U okviru 8. Festivala malih pozorišnih formi, u Pozorišnom muzeju otvorena je samostalna izložba slika ,,Timok”, autora Veljka Mihajlovića koji živi i radi u Beogradu.
Reč je o ciklusu od dvadeset ulja na platnu, na kojima je glavni motiv reka Timok.
Pejzaži su samodovoljni, oslobođeni drugih elemenata, građevina i ljudi.
Slike su nastale na prošlogodišnjem Saboru umetnika, kada je autor, kako kaže, imao priliku da upozna grad i obale Timoka.
Direktor zaječarskog pozorišta Vladimir Đuričić, govorio je o značaju likovnih dela inspirisanih ovim podnebljem i podsetio da je Veljko Mihajlović nakon svakog boravka u Zaječaru ostavio gradu vredna dela.
Prema rečima autora, Zaječarci će uskoro moći da vide novu seriju slika na kojima će motiv biti mostovi na Timoku.
Veljko Mihajlović je umetnik koji izlaže samostalno i ovo je njegova dve stotine tridest sedma izložba, koju će publika moći da pogleda do kraja aprila.
.
9.4. Prvi festivalski dan
Irfan Mensur otvorio zaječarski Festival malih pozorišnih formi
U prepunoj sali zaječarskog pozorišta večeras je otvoren 8. po redu Festival malih pozorišnih formi. Praznik pozorišta u gradu na Timoku trajaće sedam dana, a publika će imati prilike da vidi nagrađene predstave iz Srbije, Crne Gore i Rumunije, koje će se boriti za naklonost žirija i publike. Festival je otvorio glumac Irfan Mensur, koji je ove godine predsednik stručnog žirija ove pozorišne smotre.
,,Zaječar je grad sa bogatom kulturnom tradicijom. Klanjam se ljudima koji vode računa o kulturi ovog grada za koji sam posebno vezan. Pored Gitarijade, Dana Zorana Radmilovića, Festivala dečjeg pozorišta i drugih velikih manifestacija, evo pred nama još jednog Festivala malih pozorišnih formi. One se samo tako zovu, a nisu male već velike pozorišne forme jer će publika sigurno uživati u ovogodišnjoj selekciji“, podvukao je Irfan Mensur na otvaranju. Pored ovog glumačkog imena, u žiriju ovogodišnjeg Festivala su i Katerina Kocevska i dr Vuk Miletić.
Čast da Festival otvori pripala je duodrami ,,Gidionov čvor“ američke spisateljice Džone Adams Beogradskog dramskog pozorišta u kojoj, po režiji Jane Maričić, igraju Mirjana Karanović i Jana Milosavljević.
Ovaj dramski tekst posredno, kroz intenzivan dijalog, provlači priču o životu dece u savremenim okolnostima, o uticaju roditelja, škole, društvenih mreža i interneta, o vršnjačkom nasilju, o krivici, bolu i usamljenosti dece koja odrastaju prepuštena sama sebi. Delo Džone Adams prikazuje dve vizure jedne tragedije: majka je izgubila sina, a učiteljica svog đaka. Izvanredna drama opisuje njihov odnos, emotivan, snažan, pravi glumački izazov koji se izražava i u nadmetanju dve snažne ženske figure. One prebacuju odgovornost jedna na drugu, otvarajući paralelno i pitanje univerzalnosti bola i probleme odrastanja mladih danas.
Pretežak glumački zadatak savladan je besprekorno. Prema rečima Mirjane Karanović, ona je ,,Gidionov čvor“ otkrila dosta davno i veoma je želela da ga igra.
,,Odlučila sam da u ovoj predstavi budem samo glumica, a da neko drugi režira. Kada sam postala članica Beogradskog dramskog pozorišta, upoznala sam razne mlade i darovite kolege, a Jana Milosavljević je beskrajno talentovana glumica i želela sam da ovo radimo zajedno. Ovaj komad ne daje uputstva za život, ni kako da vaspitavate svoje dete. Ovde su dve žene koje se suočavaju oko iste tragedije i vode istu unutrašnju borbu. Majka ima izraženu pasivnu agresiju, jer joj se desilo nešto nezamislivo, izgubila je dete. Velika je lepeza emocija u ovoj drami, ali mogu vam reći da smo je za ovih godinu dana, koliko se igra, najbolje odigrale večeras u Zaječaru“, istakla je glumica Mirjana Karanović. Ona je podsetila i da su Festivali malih formi izuzetno značajni i važni za pozorišnu produkciju, jer se tako uspostavlja intimnija veza između glumca i publike, mnogo više nego u velikim ansambl-predstavama.
Janu Milosavljević videli smo u liku učiteljice koja predaje mlađim razredima osnovne škole, a kako je navela, tokom procesa rada na ovoj predstavi delili su međusobne lične primere iz svog iskustva, odrastanja, školovanja..
,,Svako mora da ima empatiju prema ovoj temi koja je izuzetno teška. Bilo je izazovno raditi duodramu. Sa rediteljkom Janom Maričić i Mirjanom Karanović bilo je tako lagano raditi bez stresa i uživala sam u toj saradnji. Mislim da je ovo veoma važna i bolna tema koju smo pokrenuli, i vidim da je to prepoznala i zaječarska publika”, rekla je glumica Jana Milosavljević.
Na repertoaru Festivala malih pozorišnih formi sutra je predstava ,,Oleana“, Centra za kulturu Tivat. U predstavi, koju je po tekstu Dejvida Mameta režirao Egon Savin, igraju Jovana Krstić i Branislav Lečić. Početak predstave je u 20.00 sati.
.
Večeras je u zaječarskom teatru, kao uvod u početak 8. Festivala malih pozorišnih formi, potpisan Protokol o saradnji između Ustanove Narodno pozorište Timočke Krajine-Centar za kulturu „Zoran Radmilovićˮ i Javne medijske ustanove „Radio-televizija Srbijeˮ.
„Saradnja između našeg grada, pozorišta i RTS-a uvek je bila na zavidnom nivou a popisivanje protokola o saradnji jedan je stepenik više”, rekao je direktor zaječarskog pozorišta Vladimir Đuričić prilikom potpisivanja sporazuma i dodao da ima mnogo ideja i mogućnosti za saradnju .
Protokol je ranije potpisao generalni direktor RTS-a Dragan Bujošević,koga je u Zaječaru predstavljala Aleksandra Jelisavac, pomoćnica generalnog direktora.
Potpisivanju je prisustvovao i Nebojša Grujičić, odgovorni urednik Izdavaštva RTS-a koji je podsetio da je RTS Izdavaštvo deo organizacione celine pod nazivom BAŠTINA I КULTURNA PRODUКCIJA RTS, što otvara dosta mogućnosti za saradnju.
,,Prvi zajednički projekat je monografija o Zoranu Radmiloviću koja će biti promovisana na ovogodišnjim Danima Zorana Radmilovića”, istakao je Grujučić.
Protokol koji je potpisan večeras obuhvata saradnju u cilju unapređenja kulture, umetnosti i zaštite kulturnog nasleđa i očuvanja kulturne baštine.