Narodno pozorište Timočke Krajine “Zoran Radmilović” Zaječar i Nušić fondacija Beograd
.
Tekst i režija: Miodrag Ilić
.
Igraju:
Branislav Nušić: Miloš Tanasković
Konobar: David Vlajić
Glasovi:
Vujadin Milošević: Sveti Petar, Nušićev otac, gledalac
Nataša Petrović: Živka i Majka M. Terzić
Gabrijel Bećarević: Putujući glumac, Edmund Kin, 2. gledalac
Branislav Mijatović: Kelner, Trgovac, Lord Melvil, 3. gledalac
Ana Bretšnajder: Darinka žena Nušićeva, suflerka Dobrila
Teodora Stojković: Jedna glumica, gledateljka
Miodrag Ilić: Kralj Petar, glumac
.
Asistent reditelja: Nataša Petrović
Dizajn tona: Dušan Purešić
Scenografija: Mirko Stokić
Majstor svetla: Dragan Marković
Kostimi: Gorica Ilić i Biljana Ranđelović
Sufler/inspicijent: Danica Ilić
Rekvizita: Biljana Ranđelović
Šef tehnike: Željko Šoršokanović
Tehnika: Boban Simonović, Zlatko Golubović
Organizator: Miroslav Kamenković
.
Pisac o svom delu
ISPOVEST VELIKOG ČOVEKA
„Gde je danas Nušić?“ – glasi pitanje koje često čujemo kad se suočimo s apsurdima vremena u kome živimo. Ponekad nekog svremenog pisca duhovitih opservacija i humornog pera nazivamo „novim Nušićem“, ali to poređenje ne opstaje u javnom diskursu zato što niko do sada nijeuspeo da preuzme mesto takog majstora komične scene kakav je bio Branislav Nušić. Ovaj oštrovidi posmatrač društvenih prilika i ljudi svog doba iskazao se inače i kao autor bolnih drama i tragedija, kao pisac proznih dela, kao nenadmašni tvorac stotina humoreski objavljivanih pod pseudonimom Ben Akiba. Osvajajući pozorišnu publlikuhumornom vivisekcijom naših naravi i običaja, on je istovremeno plenio popularnost beleženjem pojava koje su činile samu suštinu društvenih promena u jednom konfliktnom vremenu, tačnije u prvoj polovini dvadesetog stoleća, karakterističnogpo lomovima, nesporazumima i svgeukupnom prilagođavanju srpske palanke uzansama, shvatanjima i načinu života onovremeneEvrope. Stasavanje nove klase bogataša, čije su ambicije često prevazilazile uske okvire naše čaršije, glavni je predmet Nušićeve komediografije, a upravo taj momenat – pojava i jačanje skorojevića – danas ima posebnu aktuelnost. Otuda i pitanje : „Gde je danas jedan Nušić?“.
Pokušajmo da zamislimo Srbiju, srpsku kulturu, književnost i teatar, da se u Beogradu 20. oktobra 1864. godine nije rodio Branislav Nušić! Kakvu bismo imali duboku prazninu u našoj duhovnosti. Taj mag smeha, čovekoljubac koji se podsmevao mnanama i nastranostima svojih junaka kao proizvodima učmale, malograđanske, zaostale, mukotrpnom istorijom opterećene, despotskom birokratijom uzurpirane zemlje, bio je i ostao znamenje svoje eophe, svedok tragikomičnih sudara ljudi sa realnošću, koji u njegovim komedijama poprimaju univerzalni humanistički smisao, svrstavajući ga u red veklikana kakvi su bili Mark Tven, O`Henri,Karel Čapek. Anton Čehov…
Dramska trilogija „Volite li Nušića“ (koju čine komadi „Nušić lično“, „Volite li Nušića“ i „Arlekinova poslednja avantura“) napisana je s namerom da se pozorišnoj publici predstavi Banislav Nušić, manje kao književnistvaralac, a više kao čovek sa svim svojim vrlinama i manama, da se omiljeni Aga, odnosno Ben Akiba,približi savremenim generacijama kao ljudsko biće.Stoga monodramu „Nšić lično“ treba primiti kao prvi korak, kao uvod u celovitu priču o životnim peripetijama, moralu i ljudskim osobinama našeg najvećeg komediografa. Veliki pisac čijim je delom razobličeno jedno vreme u svim svojim izopačenostima, i koje je svevremena anatomija srpskog mentaliteta, ne mora da bude istovremeno i veliki humanista, patriota, entuzikjast opijen nacionalnim idealima, neumorni pokretač bezbrojnih kulturnih pregnuća, posvećen teatru kao misionar posebne religije, što je Nušić bio i što je dokazao nesebičnim pripadanjem srpskom narodu. Skroman, trpeljiv, s istinskim razumevanjem vremena u kome živi i stvara, bio je pomiren sa sudbinom koju mu je nametala kritička hrabrost i spremnost da baci porugu na nepravdu, da se suprotstavi autoritetima države, sveštenstvu, čak i vladarima-monarsima.. Taj i takav Nušić, predan svojoj umetnosti,iskren i pošten, izlagao se riziku da ga njegova priorodna moralna načela dovedu u sukob sa režimom, da bude ignorisan i omalovažen.Bio je čak optužen da njegova satira proizilazi iz animoziteta prema Srbima, budući da je rođen kao Cincarin! Optužen je da se zamerio ženskom rodu (taštama, suprugama, svastikama), da je grešan prema crkvi, prema vlasti, prema uglednim građanima… Bio je prinuđen da prihvata razne poslove i dužnosti, često neadekvatne njegovom obrazovanju i intelktualnom potencijalu, trpeo je ponižavanja i potcenjivanja, naročito aktuelne književne i pozorišne kritikekoja ga nije priznavala, što ga je naročito bolelo.Njegova uteha bio je veliki uspeh njegovih komediografskih dela, popularnost u narodu, oni opijajući asplauzi u Kući kod spomenika Kneza Mihaila.
Prvi deo dramske trilogije posvećene ličnosti Branislava Nušića („Nušić lično“) prikazuje se prvu put na sceni Narodnog pozorišta Timočke krajine „Zoran Radmilović“, u koprodukciji sa „Nušić“ , zahvaljujući finansijskoj podršci Ministarstva kulture Srbije. Pisac ove „monodrame za 9 glumaca“ (!) veoma je zahvalan institucijama koje su ovim činom iskazale spremnost da se na dostojan način obeleži 160 godina od Nušićevog rođenja. Pisac ističe posebnu zahvalnost glumcu Milošu Tanaskoviću, koji se hrabro upustio u građenje lika već ostarelog komediografa, kao i glumcima koji su pozajmili svoje glasove za imaginarne dijaloge u komadu. Ceo izvođački tim zaječarskog teatra – dizajneri zvuka, rasvete, kostima i autor vizulnog rešenja scene – zavređuju priznanje za nadahnutost i profesionalni doprinos ukupnom učinku. Pisac se nada da je svojim tekstom, ali i kao reditelj predstave, opravdao ukazano poverenje.
Miodrag Mija Ilić
.
REČ-DVE O AUTORU
MIODRAG ILIĆ
Dramski pisac Miodrag Ilić pripada književnosti i teatru duže od šest decenija. Bio je upravnik Beogradskog dramskog i direktor Drame Narodnog pozorišta u Beogradu. Napisao je ukupno 35 dramskih dela, od kojih je većina prikazana na scenama u Jugoslaviji i Beogradu, dok su neke objavljene u antologijama i posebnim izdanjima ili su prevedene na engleski, ruski, nemački, francuski i mađarski jezik. Pozorišna kritika ističe umeće i hrabrost Miodraga Ilića u izboru aktuelne teme, majstorstvo u komponovanju dramske strukture i karakterizaciji likova, u vođenju radnje koja je uvek zanimljiva i ispunjena tenzijom, u pisanju duhovitog, životnog dijaloga. „Njegove drame su besprekorne kako po formi, strukturi i jeziku, tako isto, a možda i najviše, po intelektualnom humanističkom angažovanju“. (Prof. dr Miroslav Stojanović, „Društveno angažovanje u dramskom delu Miodraga Ilića“, Gradina, Niš).
Ilićeva setna komedija „Kazanova protiv Don Žuana“ uvršćena je u Antologiju savremene srpske komedije, dok je njegovu dramu „Knjaz“ (o knezu Mihailu Obrenoviću) ugledni teartrolog Radomir Putnik uneo u svoj izbor drama posvećenih ovoj tragičnoj ličnosti novije srpske istorije.(Obe knjige objavila je kuća Zepter Book World, Beograd, 2018, 2023).Miodrag Ilićje objavio izbor svojiҳ istorijskih komada pod naslovom „Drame o velikanima“ kojim je obuhvatio likove kao što su car Dušan Silni, Kopernik, knez Lazar, Vuk i Miloš, filozofi Baruh de Spinoza i Martin Hajdeger. (Izd. Albatros plus, Beograd, 2014). Ova dela, kao i veći deo čitavog njegovog dramskog opusa, refleksija su savremeniҳ procesa, ali isto tako i traganje za odgovorima na univerzalna pitanja o čoveku i njegovim egzistencijalnim dilemama. „Pozorišni komadi o velikanima Miodraga Ilića daleko su od toga da predstavljaju samo puke dramske rekonstrukcije biografija… već su to problemske drame u kojima se raspravlja o različitim etičkim, filozofskim i političkim pitanjima… Ilić pripada onim tokovima srpske i svetske dramaturgije koji su približili brojne velikane prošlosti našem vremenu, dramatičari kao što su Bertold Breҳt („Život Galileja“), Žan Anuj („Beket“), Miroslav Krleža („Mikelanđelo Buonaroti“,“ Kristofor Kolumbo“), Alber Kami („Kaligula“), Žan Luj Baro („Rable“), Rolf Hohut („Namesnik“)…“ (Dr Raško Jovanović, Pečat, 15. februar 2019).
Njegova drama „Žanka“, izvedena u Beogradu , Užicu, Čikagu, otvara pitanje odnosa umetnika i vlasti, dok u ovaj red tekstova o velikanima svakako ide i njegovo najnovije ostvarenje – dramska trilogija „Volite li Nušića“, nastojanje da se svestrano osvetli ličnost velikog komediografa, suočenog tokom karijere umetnika, novinara i državnog činovnika s mnogobrojnim izazovima u političkom i duštvenom životu Srbije koncem devetnaestog i u prvoj polovini dvadesetog veka.
Zaokupljen istorijom, tačnije primerima dobra i zla u prošlosti, odnosno uzorima
visokog morala koji čine oslonac i putokaz opredeljivalja za sva vremena, Ilić je uložio mnogo kreativne snage u teatarasko prikazivanje savremenih problema. Dramama o sudbinskim lomovima čoveka u našem dobu pripadasju tako naslovi „Kafana u luci“, „Pred slepim zidom“, „Srpske metamorfoze“, „Apisova kletva“, „Dragi moj fireru“, „Vukomanov povratak“, „Ribe na drveću“ , „Udaja stare dame“, „Brak iz računa“ i dr. U ovim svojim tekstovima Ilić, putem dramskih sukoba i profilisanja karaktera, razmatra često položaj našeg čoveka izloženog menama u turbulentnim periodima kroz koje smo prošli, opterećeni tragikom i mučninom političkih peripetija.
Pretežno autor koji piše za pozorišnu scenu, Ilićje veoma produktivan i kao tvorac proznih književnih dela (romani „Gde je kraj ulice“, „Prohujalo sa košavom“, „Ljubav se zove Vanda“; zbirka pripovedaka„Izlet u Amsterdam“). Ostvario je impozantan broj (nagrađivanih) televizijskih i filmskih scenarija i radio-drama. Kao novinar RTS-a snimio je znamenite dokumentarne TV serije „Medijske imperije“, „Quo vadis, svete?“, „Za bolji svet“, „Izazovi demokratije“. Zapravo, zabeležio je TV kamerom razgovore sa 147 uglednih ličnosti iz sfere politike, filozofije, raznih naučnih disciplina, umetnosti i žurnalizma u 16 država.Autor je isto tako i knjiga publicističkog žanra, koje predstavljaju značajan doprinossavremenoj politikološkoj literaturi.
Tokom dugogodišnjeg stvaralačkog rada osvojio je 25 nagrada u zemlji i inostranstvu, među kojima su dve nagrade „Branislav Nušić“ , medalja „Zlatni lav“ Filmskog festivala u Veneciji, Nagrada za životno delo UNS, „Zlatno pero“, Grand Prix Festivala podmorskog filma u Beogradu, Specijalna nagrada Filmskog festivala u Antibu, Specijalna nagrada Svetskog televizijskog festivala u Nagoji (Japan), nagrad na nizu konkursa za dramska dela, Nacionalno priznae za doprinos srpskoj kulturi.